top of page
Search

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP): simptomi, uzroci i lečenje

Oct 4
4 min read


Šta je opsesivno-kompulzivni poremećaj?


Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) je stanje koje obuhvata opsesije, kompulzije ili njihovu kombinaciju.


Prema MKB-11, opsesije su povratne, neželjene misli, slike ili opsesivni impulsi/nagoni, koji se doživljavaju kao neprihvatljivi, neželjeni i uzrokuju značajnu napetost i distres. U cilju redukovanja napetosti, osoba pokušava da potisne ili ignoriše opsesije ili da ih neutrališe izvođenjem kompulzija.


Prema MKB-11, kompulzije (prisilne radnje) su repetitivna ponašanja ili repetitivni mentalni akti, koje osoba izvodi kao odgovor na opsesije, prema rigidnim pravilima ili da bi postigla osećaj „kompletnosti".


Ciklus opsesija i kompulzija kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja

Ciklus opsesija i kompulzija kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja


Kod OKP-a simptomi oduzimaju mnogo vremena, izazivaju izraženu nelagodnost/napetost i otežavaju svakodnevno funkcionisanje, remete partnerske/porodične odnose, posao i druge oblasti života. Jako ih je važno razlikovati od potrebe za urednošću, određenih navika ili povremene zabrinutosti. Nije, dakle, reč samo o „preteranom razmišljanju" ili nedostatku samokontrole.


Na primer, osobu može iznova pratiti sumnja da vrata nisu zaključana. Da bi smanjila napetost, ona ih proverava više puta. Provera kratkotrajno može doneti olakšanje, ali se sumnja ponovo javlja i ciklus se nastavlja. Ciklusi mogu trajati i satima, što sprečava osobu da obavlja druge obaveze, stigne na posao na vreme itd.


Kompulzije nisu uvek vidljive drugima. One mogu biti i mentalne, poput ponavljanja određenih reči u sebi, brojanja ili višestrukog analiziranja događaja.


Kako se opsesivno-kompulzivni poremećaj prepoznaje?


Sadržaj opsesija i oblik kompulzija mogu biti veoma različiti. Dve osobe sa OKP-om ne moraju imati iste simptome.


Primeri opsesija i kompulzija kod OKP-a

Primeri opsesija i kompulzija kod OKP-a


Najčešći oblici opsesija


Sadržaj opsesivnih misli najčešće je povezan sa:


  • strahom od kontaminacije (prljavštinom, klicama, virusima, telesnim izlučevinama)

  • zabranjenim mislima (seksualnim, agresivnim, uvredljivim mislima ka religiji)

  • potrebom da stvari budu postavljene na određeni način (redom i simetrijom)

  • strahom da je osoba napravila grešku ili nekome nanela štetu

  • izraženom potrebom za sigurnošću i proveravanjem

  • strahom da će se dogoditi nešto loše ako se određena radnja ne izvrši


Najčešće kompulzije


Najčešće kompulzije su:


  • ponovljeno pranje ili čišćenje

  • proveravanje vrata, uređaja, dokumenata ili izvršenih zadataka

  • slaganje predmeta po preciznom rasporedu (dovođenje u red i simetriju)

  • mentalne kompulzije (brojanje, ponavljanje specijalnih reči, molitve)

  • traženje potvrde od drugih da je sve u redu


Kada je to poremećaj, a kada navika?


Navike i rutine same po sebi nisu znak psihičkog poremećaja.


Možete, na primer, proveriti vrata pre odlaska iz stana ili imati ustaljen način organizovanja stvari. Ključna razlika je u tome koliko ponašanje možete fleksibilno da promenite, koliko vremena oduzima i koliko remeti život.


Razlog za razgovor sa stručnjakom može postojati kada misli i rituali:


  • zauzimaju značajan deo dana

  • izazivaju izraženu napetost ili iscrpljenost

  • teško mogu da se odlože ili prekinu

  • ometaju posao, odnose ili svakodnevne aktivnosti

  • dovode do izbegavanja određenih situacija

  • zahtevaju sve više proveravanja ili ponavljanja


Procenu ipak ne treba zasnivati na jednoj listi simptoma. Dijagnozu postavlja stručnjak na osnovu šire anamneze i kliničke slike.


Zašto nastaje OKP?


Ne postoji jedan uzrok koji objašnjava nastanak opsesivno-kompulzivnog poremećaja kod svih ljudi.


Sadašnje razumevanje OKP-a uključuje međusobni uticaj bioloških, psiholoških i sredinskih faktora. Istražuju se genetska predispozicija, funkcionisanje određenih moždanih sistema, načini na koji osoba reaguje na uznemirujuće misli i iskustva iz okruženja.


Kod nekih osoba simptomi mogu postati izraženiji tokom perioda pojačanog stresa, ali stres sam po sebi nije dovoljno objašnjenje za nastanak poremećaja.


Posebno je važno razumeti da nametljive misli nisu nešto što osoba namerno bira. Pokušaj da se one po svaku cenu potisnu ili neutrališu različitim ritualima može kratkoročno smanjiti nelagodnost, ali istovremeno održavati obrazac opsesije i kompulzije.


OKP i srodna stanja


Simptomi različitih psihopatoloških stanja (generalizovani anksiozni poremećaj, tik poremećaj i stereotipni pokreti, hipohondrija) mogu na prvi pogled delovati slično opsesivno-kompulzivnom poremećaju. Zbog toga je veoma važno da samostalno ne donosite zaključke o dijagnozi i daljem tretmanu.


Kako se leči opsesivno-kompulzivni poremećaj?


Lečenje OKP-a može uključivati psihoterapijski rad, farmakoterapiju ili njihovu kombinaciju, u zavisnosti od simptoma, njihove izraženosti, uticaja na funkcionisanje i individualnih potreba pacijenta. O tome koju vrstu tretmana je potrebno primeniti odlučuje lekar nakon pregleda, razgovora i dogovora sa pacijentom.


Plan lečenja se ne određuje samo prema dijagnozi, već se sagledavaju individualne karakteristike pacijenta, njegovi simptomi, druge zdravstvene i životne okolnosti i svakodnevno funkcionisanje.


Kada se obratiti lekaru?


Ne morate biti sigurni da je uzrok vaših tegoba opsesivno-kompulzivni poremećaj da biste razgovarali sa psihijatrom. Stručnu procenu je korisno potražiti kada misli, ponavljajuće radnje ili izbegavanje počnu da izazivaju značajnu napetost, oduzimaju vam dosta vremena ili utiču na funkcionalnost.


Obratite pažnju ukoliko:


  • nametljive misli izazivaju izraženu napetost ili uznemirenost

  • osećate potrebu da određene radnje ponavljate kako biste smanjili napetost ili sprečili da se nešto loše dogodi

  • proveravanje, pranje, brojanje ili drugi rituali oduzimaju mnogo vremena

  • izbegavate određena mesta, ljude, predmete ili aktivnosti zbog straha ili neprijatnosti

  • često tražite potvrdu ili uveravanje od drugih kako biste se umirili

  • simptomi utiču na posao, školovanje, odnose ili svakodnevno funkcionisanje

  • pokušavate da se oduprete mislima ili ritualima, ali vam to predstavlja značajan napor


Cilj prvog razgovora nije da se pojedinačna misao ili navika odmah označi kao simptom poremećaja. Važno je sagledati celokupan obrazac: kakve se misli i ponašanja javljaju, koliko dugo traju, koliko vremena oduzimaju, kakvu napetost stvaraju i na koji način utiču na svakodnevni život.


Ako želite stručnu procenu, možete zakazati psihijatrijski pregled u Beogradu.


Gde potražiti pomoć


Ako prepoznajete opisane simptome kod sebe ili bliske osobe, razgovor sa psihijatrom može biti prvi korak ka stručnoj proceni i izboru odgovarajućeg pristupa lečenju.


Ordinacija Integralis


Ilirska 5, Profesorska kolonija, Beograd


Zakazivanje: 060/1584485


Ovaj tekst ima informativni karakter i ne zamenjuje pregled kod lekara. U hitnim stanjima obratite se najbližoj zdravstvenoj ustanovi.


Izvori

1. World Health Organization (WHO) — Clinical descriptions and diagnostic requirements for ICD-11 mental, behavioural and neurodevelopmental disorders, 2024.

2. National Institute of Mental Health (NIMH) — Obsessive-Compulsive Disorder: When Unwanted Thoughts or Repetitive Behaviors Take Over

3. National Institute for Health and Care Excellence (NICE) — Obsessive-compulsive disorder and body dysmorphic disorder: treatment, Clinical guideline CG31.

 
 
 

Comments


bottom of page